Konceptualni izazov prostora

Digitalno doba traje tek nekoliko godina te je preuranjeno analizirati ga s valjanog povijesnog gledišta. Ipak, moguće je izdvojiti tri izazova koji se u ovom trenu čine ključnima.

Prvi je prostorni izazov, ili izazov forme. Digitalni materijalni konstrukti ne podliježu prostornim ograničenjima objektualnih konstrukata. Moguće posljedice su do sada minimalno istražene. Digitalna dimenzija stvarnosti može biti zamišljena kao beskonačni planet spreman ugostiti ljudsku vrstu, ali kojem je još uvijek potrebno teraformiranje. Ovo je uzbudljiva razvojna mogućnost za ikoje polje ljudskog djelovanja, ali ona bi istovremeno trebala biti korištena s oprezom jer nikako nije besplatna. Prostor možda ne predstavlja problem, ali račun za energiju predstavlja. Primjerice, neke procjene su došle do izračuna da je potrošnja energije samo za blockchain osam puta veća od potrošnje Francuske i dvaput veća od potrošnje SAD-a.

Analoško promišljanje vodi do vrlo specifične točke interesa – granice na kojoj se digitalni i objektualni konstrukti susreću. Potencijali prostornog računalstva (ili proširene stvarnosti ili mješovite stvarnosti, kako god nazvali ovu disciplinu) tek trebaju biti istraženi. Također, efikasan „materinji“ jezik takve naracije tek mora biti osmišljen. Ponovno, nove generacije imaju rijetku privilegiju da su doslovno u stanju osmisliti svoj vlastiti novi svijet. Ipak, eksponencijalni rast ljudske sposobnosti da s lakoćom modificira svoju okolinu zahtijeva razvoj „digitalne svijesti“, koja još uvijek gotovo da i ne postoji.

Ovo je gorući problem – digitalna dimenzija stvarnosti ponaša se poput crne rupe čija brzina apsorpcije raste kako joj raste masa, bez ikakve valjane alternative za slučaj pada sustava. A pad sustava i nije toliko nevjerojatan scenarij ako se uzme u obzir manjak sigurnosti i pouzdanosti procesa o kojima suvremeno društvo uvelike ovisi. Studija njemačkog autokluba ADAC iz 2016. godine o sigurnosti automobilskih elektroničkih ključeva pruža ograničen, ali svejedno vrlo značajan uvid. Naime, studija pokazuje da su elektronički ključevi 19 vodećih svjetskih proizvođača automobila bili ranjivi jednostavnom hakiranju i da se rješavanju tog problema nije pristupalo kroz period od 2 do 4 godine, ovisno o proizvođaču. Teško je zanemariti osjećaj zabrinutosti prema stanju tog nevjerojatno kompleksnog sustava kada se shvati da on uključuje tisuće primjera poput ovog upravo opisanog.

S gledišta stvaranja i prijenosa digitalne kulture, prostorni izazov pruža barem četiri točke za refleksiju:

1. Digitalna dimenzija stvarnosti je svijet koji tek treba biti istražen i osmišljen. Ključne riječi bile bi kreativnost i inovacija.

2. Objektualna i digitalna dimenzija stvarnosti nisu odvojene već komplementarne i gusto isprepletene.

3. Digitalni konstrukti jesu materijalni te nisu besplatni za planet – treba posvetiti ozbiljnu pažnju njihovoj potrošnji energije.

4. Naša sposobnost mijenjana okoliša putem tehnologije je u eksponencijalnom rastu s pojavom digitalne tehnologije. Moguća cijena pogrešaka uzrokovanih manjkom analize utjecaja je prevelika da bi se zanemarilo ulaganje u razvoj kolektivne digitalne svijesti. Velika moć dolazi s velikom odgovornošću.